Teran
Povijest uzgoja i značaj Terana u Istri
Tijekom 19. stoljeća teran je bio najrasprostranjenija sorta vinove loze u Istri (gdje je zauzimao više od 80 % vinogradarskih površina). Razlog tome bila je velika potražnja za crnim vinima na europskom tržištu, ali i dobra prilagodba ove sorte istarskim uvjetima uzgoja. Često ga se pogrešno identificiralo kao refošk. Danas je dokazano da su teran i refošk (tal. Refosco dal Peduncolo Rosso) dvije različite sorte.
Naziv Teran kao ime vina spominje se već 1294. godine, dok se prvi zapis o Teranu kao sorti vinove loze pojavljuje 1641. godine u djelu novigradskog biskupa Giacoma Filippa Tommasinija. O bogatoj povijesti uzgoja ove autohtone istarske sorte postoje mnogobrojni povijesni zapisi, a neki od najpoznatijih jesu klasifikacija sorata koje se uzgajaju na području Barbana u Istri iz 1824. godine od strane kanonika Petra Stankovića, koji je opisao četiri biotipa Terana prema veličini bobice.

Stručni članak o uzgoju terana, autor Karlo Hugues, naslovljen Come si possa ingentilire il Terrano (Kako se može omekšati teran) objavljen u časopisu La Provincia dell'Istria.
Nasadi Terana danas u Istri zauzimaju oko 230 ha i uzgaja ga se najviše u središnjoj Istri, gdje mu odgovaraju viši i prozračni vinogradarski položaji okrenuti k jugu.
Iako je tijekom 20. stoljeća uslijed promjene tržišnih trendova udio Terana u istarskim vinogradima postupno opadao te je primat u proizvodnji preuzela Malvazija istarska, posljednjih dvadesetak godina Teranu se ponovno posvećuje velika pažnja. Intenzivno se proučavaju njegova ampelografska svojstva i istražuju specifični uzgojni zahvati usmjereni ka postizanju visoke kakvoće vina, a istodobno se povećavaju i površine pod ovom sortom. Danas je Teran, nakon Malvazije istarske, najvažnija sorta u istarskim vinogradima.
Zahvaljujući navedenim aktivnostima vina sorte Teran posljednjih godina postižu iznimne uspjehe na domaćim i međunarodnim ocjenjivanjima, čime se dodatno potvrđuju njegova enološka i tržišna vrijednost, kao i snažan povijesni identitet. Posebno veseli činjenica da se tako vrijedni rezultati ostvaruju upravo s istarskom autohtonom sortom bogate vinogradarske tradicije i povijesti.
Boja i arome
Boja
Boja terana u rasponu je od granatno crvene do tamne, gotovo ljubičaste
Arome
Teran je poznat po raskošnim aromama crnog i crvenog voća, kao što su višnje i trešnje, s notama paprati i kupine. Raspon kiselina i ekstrakta daje čvrstoću okusa, puno tijelo te ugodne i raskošne tanine, koji na jeziku ostavljaju slatkoću nakon što se kiseline povuku.
Relativno visok sadržaj kiselina te naglašena trpkost, u kombinaciji s visokim ekstraktom koji nerijetko prelazi 25 do 30 g/L, daje ovom vinu karakteristično pun i robustan okus te otvara mogućnosti za kupaže s ostalim crnim sortama.
Zbog visoke količine fenola (tanina i antocijanina) teran se smatra i ljekovitim vinom.
Jeste li znali?
Prvi spomen terana je u dokumentu iz 1390. godine u kojem Marescalchi i Dalmasso navode da je kraljevom poslaniku poklonjeno 20 ingastarisa (keramičkih boca) terana.
Na Vinskom sajmu u Bolzanu 1886., a zatim i u Bordeauxu 1887. teran je dobio loše ocjene, što je rezultiralo eksperimentalnim vinogradima u Pazinu i Poreču, s ciljem istraživanja i razvoja prikladnih tehnoloških postupaka proizvodnje ovog vina.
Već 1902. u Torinu, teran je dobio puno više ocjene te je svrstan uz bok vrhunskih španjolskih i francuskih vina (Despot, 1976.).