Povijest vinarstva

Od antičkih vremena Istra je bila poznata kao kraj lijepih vinograda i dobroga vina. Kvaliteta istarskog vina u određenom povijesnom razdoblju prenosi kvalitetu života istarskog stanovništva. Kada se kvalitetnije živjelo i vino je bilo kvalitetnije te obrnuto. U amforama, bačvama i bocama stoljećima je najkvalitetnije istarsko vino stizalo na stolove vinskih znalaca diljem Europe, ali se veći dio konzumirao u Istri kao svakodnevno i blagdansko piće. Vino je dobilo čast da se u malim bačvicama, barilama, zataknutim za pojas vinogradara vraćalo u vinograd iz kojeg je poteklo i pomagalo vinogradaru da smjelije i veselije njeguje lozu koja će roditi buduće vino.

Dosadašnja su se istraživanja rada Istarskog sabora gotovo u potpunosti bavila političkim i nacionalnim sukobima zanemarujući razvojne strategije i zajedničku borbu protiv filoksere, zauzimanje za smanjenje poreza na vino i pobunu protiv uvoznih vina. Borba za istarsko vinogradarstvo i vinarstvo zdušno se vodila bez obzira na političku i nacionalnu pripadnost, a što manje i očekivati od Sabora koji je zasjedao iznad vinskog podruma. Uostalom, i u ranijim razdobljima postojala je neraskidiva veza vladajućih s proizvodnjom i konzumacijom vina. Vino je u Istri uvijek bila prvorazredna politička tema. O tome svjedoči i promidžbeni materijal Mattea Bartolija iz Vrsara za izbore 1907. godine na kojem je napisano: „Birači, nitko se nije borio za zakon protiv patvorenih vina osim Bartolija/Elettori, nessuno ha combatuto per la legge contro i vini artificali se non che Bartoli.

Prva visoka priznanja

Iako su istarski vinari sigurno od sredine 19. stoljeća sudjelovali na europskim i svjetskim izložbama vina, prvo veliko priznanje istarska vina dobivaju 1902. godine na Svjetskoj izložbi vina u Torinu. Godinu ranije u Pazinu je održan Prvi istarski javni pokus vina, a četiri godine kasnije otvorena je Poljoprivredna škola s nastavom na hrvatskom jeziku.

Početak 20. stoljeća početak je istarskog vinskog uzleta, a teran je sorta koja utjelovljuje istarski vinski napredak. Simbol trenutka koji je pripreman prijašnjih desetljeća predstavlja izgradnja nove zgrade Poljoprivrednog instituta u Poreču 1907. godine. Velik značaj imao je i časopis Istarska poljoprivreda/L’Istria Agricola koji počinje izlaziti iste godine, a objavljuje upute i preporuke poljoprivrednicima i donosi obavijesti o tečajevima i izložbenim sajmovima. Četiri godine kasnije u Pazinu počinje izlaziti časopis Razumni gospodar. No, tada se već i u običnim novinama širom Austro-Ugarske Monarhije nalaze reklame za istarsko vino. Nikako ne smijemo zaboraviti na značaj vinogradarskih i vinskih zadruga koje okupljaju sve više vinara i koje otvaraju zadružne podrume diljem Istre. Ubrzo će doći do nove stagnacije uzrokovane padom cijene vina zbog povećane proizvodnje, a radi lakšeg svladavanja krize dolazi do ujedinjenja proizvođača i trgovaca vinom u Istarsko vinarsko-trgovačko društvo/Enopolio Istriano. Uslijedit će teška desetljeća istarske povijesti.

Sajam u Rijeci

Međunarodni sajam u Rijeci 1926. godine, iz kojega donosimo fotografiju izložbenog prostora Istarske trgovačke i industrijske komore/Camera di Commercio e Industria dell’Istria, u sklopu kojeg su predstavljena vina Istarskog poljoprivrednog instituta u Poreču/Instituto Agrario Provincale di Parenzo, početak je zatvaranja istarskog vinarstva u svoje granice jer ne može pratiti talijansko vinarstvo, a Istra postaje samo jedna od vinorodnih talijanskih pokrajina. Nacionalni praznik grožđa/Festa Nazionale dell’Uva od 1930. godine služit će kao propagandna manifestacija, dok će zbog visokih poreza na vino i nerazumljivih birokratskih odluka vinogradari krenuti putem sive ekonomije.